BIHOR

 

3.

 

Je li meni kazna Boga

Da ni u snu tebe nije,

Da se jutro tupo smije

Kao zmija ispod stoga

 

Je li, oče, možda, tvoja

Želja  da  se ne  sretnemo,

Da u grkom moru znoja

Kao vaške istruhnemo?

 

Je li, oče, zbilja Tamo

Crno nebo sve do  Boga  ,

I još crnje ljudsko srce ;

 

Da li ovdje tumaramo

Obliveni pjenom smoga

Uzaludni kao sunce ?

 

***

 

4.

 

Dobri oče, oče mrtvi

Da li čuješ jade  srca

Previše je palo žrtvi

U toj borbi protiv sunca

 

Previše je krvi,  znoja

Prosuto po  Zemlji  srama

Previše je ova  moja

Pocrnjela crna tama

 

Premalo je,  oče ruku

Pruženih za pomirenja

Sve više smo braća vuku

I robovi Nepoštenja

 

Premalo je ljudi  zbilja

Da su ljudi  kao prije

Pobjegli su ispod bilja

Vrebaju nas ljudi-zmije

 

 

***

 

PEHLIVANI

 

«Smrt goni i čovjeka koji  beži»

Kato

 

Nekad bliža nekad dalja

Kao sjenka po  ulici

Vreba strašna smrt i kralja

I prosjaka. Po toj žici

 

 

Hodaćemo kako koji

Neko danju neko lunom

Ista nam se kapa kroji

Istim ćemo Tamo čunom

 

 

***

 

DJED

 

Otišao, al’ ne  stig’o

Tamo gdje se zaputio

Da li se to, Sveta Knjigo,

Izvor njegov zamutio

 

I hoće li natrag nama,

Ili Bogu  srca čista

Dok  po  selu pada tama

I jesenja trulež lista

 

 

***

 

KUĆA

Zatvaram oči  – sanjam budan

Noć  je,  a sunce grije.

Kuća-soba gori!  Čudan

Dan, k’o  ni jedan prije.

 

Više nema kuće moje

Nema ni mene na  ognjištu.

Jedino vrane kosture broje,

Jedino crvi  moje oči  ištu

 

Uvukla se noć  u kuću-sobu.

Sa ognjišta smije se plamen.

Kao da  sam u nekom grobu !

 

Napolju lavež i pjesma meka.

Traju zvijezde, postajem kamen.

Šušti, kroz selo, rijeka…

 

 

***

 

NAOPAKO

 

Naopako život teče

Naopako rastu trave

Naopako pada veče

Naopako misle glave

 

Naopako šume šûme

Naopako oči  vide

Naopako glumci glume

Naopako i ja idem

 

Naopako zvijer reži

Naopako poje  ptice

Naopako jutros bježi

S ogledala moje lice

 

 

***

 

ĆUTIM

 

Čitam kamenje crno,

Listove kestena slavim–

Sam  sam pod nebom plavim,

Beskrajne plaže zrno.

 

Ćutim tako svileno,

K’o da  sam kamenja pun !

Ljuljam se, slamka lagano,

K’o prazan, daleki čun .

 

Ogrćem kameno ćebe

Preko glave, i – ćutim .

Mrtva zamišljam sebe

Povorku crnu slutim …

 

 

***

 

KROZ ŠUMU

 

 

Sakupljam borove iglice,

Pjevam ljepotu lista;

Izmišljam šumske igrice :

Ekipe  pticâ i glistâ.

 

Smijem se nemoći zeca

Ispred kera dok bježi;

K’o kad smo bili djeca –

Veče  na  dan zareži.

 

Kroz šumu i sâm šuma,

Crvić  što nasred druma

Suđenu čizmu čeka;

 

Kroz šumu, i na  javi,

Vukovi, iz daleka,

Rade o mojoj glavi!

 

 

***

 

RATNIK PJEVA MRTVOM DRUGU

 

 

Radiši   Iliću    sa   Uba,    koji    poginu   na    pravoslavni   Uskrs,    aprila   mjeseca

1999.

 

 

Ti opet pjevaš: Biljana!

Živa su mrtva usta.

Ta pjesma, druže, tihana

Ostaće ovdje pusta.

 

Pjevaš o Ubu,  ocu,

O metku u tvom čelu,

O glavi  bebe na  kocu –

Pjesmu proljeću svelu.

 

I reci  Gospodu glasno:

Kako  su teške rane,

U granju ostala slika;

 

U lice  Njemu, jasno

Pljuni  kosovske dane

I apsurd spomenikâ !

 

 

 

 

Enver Muratović, 2004.