ZMIJA

Ujela me za srce

I otišla, mirno,

Na drugu obalu.

***

NAŠI DANI

Godine prođoše od tada.

Mnogo toga je

Izgubilo

Naličje svoje.

I svega je mnogo!

Premalo samo volje

Da zaboravim dane,

Naše…

***

NEMA JE


Njeno čelo: nebesa.

Oči: zvijezde.

Sanjam:

Opet je tu,

A nema je,

Nema…

***

ONA

Ona je

Biser u očima,

Živa slika koju cjelivam;

Neprolazna

I uvijek – moja!

Ona je sve moje:

Uzdah i riječ,

I pjesma sama;

Lastavica

Ispod čijih krila spavaju

Moji snovi.

***

NOĆ UŽASA

Beskrajno topla noć. More.

Sitni su sati zagrlili grad…

Još samo šuškaju ptice

U gustim krošnjama ljeta.

Veliko srce u grudima –

Još veća razdaljina.

Između nas – noć užasa!

Nikada neće svanuti!

I krevetu dosadio  nesan.

Bez tebe, ljeto je bol;

Drugima radost: sunce i more.

Bez tebe neću moći!

Užasna je noć, neizlječiva samoća!

Nikada neće svanuti…

***

ŽIVI I MRTVI

(Molitva)

Više nas mrtvih

U groblju,

No živih

Na Dunjaluku.

Bože,

Nek ne bude

Da nas je više

Živih u groblju

No mrtvih

Na Dunjaluku!

***

BIHOR, 1943.


(Mogući epitaf)

Ovdje smo.

Zar ne čujete zveket

Kostiju pod sobom!?!

***

SELIŠTA

Selili smo se

I doseljavali,

Ali nas nikada

Nije bilo!

***

KUĆA

Uvukla se noć u kuću-sobu.
Sa ognjišta smije se plamen.
Kao da sam u svome grobu!
Napolju lavež i pjesma meka…
Traju zvijezde… Postajem kamen.
Šušti, kroz selo, rijeka…
Zatvaram oči. Sanjam – budan:
Noć je, a sunce grije!?
Kuća-soba gori! Čudan
Dan k’o nijedan prije.
Više nema kuće moje!
Nema ni mene na ognjištu.
Jedino vrane kosture broje.
Jedino crvi moje oči ištu!

***

PESIMISTIČNA


Starice nijemo zbore

Da ponavlja se Rim;

Pakao uskoro biće,

Krvavi teče Drim…

I bježe nesrećni ljudi

Svako iz doma svog…

Strašno je kada svijetom

Zasije vatru Bog!

Čudno vrijeme, Pjesniče,

I pjesme crne samo;

Idemo u budućnost

A kakva je – ne znamo!

Ustvari, ne znamo ništa –

Samo da dobro nije!

I dalje gorjeće ognjišta…

Djavo se nebom smije…

***

ISTINA


Doći će Dan –

Kajaće se čovjek.

Doći će Vatra –

Ničega neće biti!

***

AV, AV

Lajao bih

Na život

Kao kuče

Na kosku!

***

Možda se ovdje

Prekine moj život.

Ko bi nastavio

Ćutati

Pjesmu!?!

SLIKE STVARNOSTI


(Na vratima 21. vijeka)


1.

Oprosti, Bože, što ne postoje riječi

Kojima bih podario svijetu

Utjehu,

Jer teška su vremena u nama –

Još gori ljudi okonas!

2.

Ni brat bratu – brat!

Čudan vakat.

Čudne riječi.

Više se ni rođenoj pjesmi

Ne može vjerovati –

Kad pjeva o vedrini!

***

KRVAVI DANI


(Na Kosovu, u ratu, u rovu…)

II

Evo me, opet, pred zoru budi

Sjećanje da sam samo Ništa

U ovoj šumi gdje su ljudi

Postali crvi, zvijeri ljute,

Da smo u tamo Čistilišta

Ogrnuli krvave kapute!

A tamo negdje zavičaj čeka;

Ima li neto novo tamo?

Odavde kuća – predaleka,

A htio bih vidjeti samo:

Plaču li majka, otac i brat,

Da li me moja Caka sanja;

Oni drugačije gledaju rat

Nego ja odavde ispod granja!